O PASMINI

Pasmina trenutno

Trenutno se na području Dalmacije nalazi 30 živućih jedinki konja koje bi mogli svrstati u dalmatinskog bušaka.

Dalmatinskog bušaka je konj suhe, umjereno velike glave, ravnog do konveksnog profila, kratkih ušiju čiji vrhovi se lagano okreću put unutra kada uši stoje postranice. Oči su male, uvijek tamne, izražajne i živahne. Vrat je umjereno dug i tanak, ravnog do jelenskog oblika, nešto mišićaviji u pastuha, blagim prijelazom spojen s trupom. 

Prsa su uska i umjereno duboka. Greben je srednje izražen i dug. Izmjereno je da su visina grebena i križa otprilike ista. Sapi su umjerene dužine i širine, spuštene, krovaste, obrasle suhim mišićjem. Noge su pravilnog položaja, u ponekih primjeraka je primijećen O stav. Mišićje na nogama je dobro vidljivo i suho, snažnih tetiva. Zglobovi su također dobro izraženi i suhi. 

Kopita su izrazito čvrsta i mala, veličinom slična kopitu magarca. Hod je ispravan, energičan i elastičan. Kas je spor, brzog ritma, a galop im je ugodan. Dlaka dalmatinskog bušaka najčešće je jednobojna i tamna, no prisutni su i sivci, alati i kulaši. Većina tamnih i alatih konja imaju bijele oznake na nogama i glavi. Karakterno su mirni, ali i poprilično temperamentni. No, u radu izrazito ustrajni, prilagodljivi, poslušni i spremni udovoljiti vlasniku.

Prema zadnjem istraživanju srednja vrijednost visine grebena za dalmatinskog bušaka iznosila je 129,88 cm. Za opseg prsa 156,81 cm, opseg cjevanice 17,57 cm, visina križa 129,62 cm, dužina trupa 136,11 cm, dubina prsa 58,14 cm, širina prsa 28,57 cm i dužina sapi 43,98 cm. 

Konji se ne razlikuju međusobno u tjelesnim mjerama, odgovaraju svojim precima, u suglasju su s rezultatima iz ranijih istraživanja i razlikuju se od svih ostalih hrvatskih pasmina. Što nam daje zaključak da u Dalmaciji već kroz stoljeća obitava jedna homogena skupina konja odnosno ponija.

Genetskim istraživanjem ustvrđeno je da je populacija u ravnoteži, odnosno ima svoj normalni tijek razvoja. Prema analizama mtDNK kod konja u tipu dalmatinskog bušaka nalazimo 8 haplogrupa. Većina haplogrupa zastupljena je u Aziji, zatim na jugu Europe te na području čitave Europe. Što govori o podrijetlu pasmine dalmatinski bušak.

 

KOBILE

Kobila Linda 343, vlasnik Mario Vujević
Kobile Greta (u prvom planu) i Nera vlasnika Mihe Kukuljice
Kobila na ispaši
Bušak na predstavljanju autohtonih pasmina
Ivo Grošeta sa svojom kobilom Cura Doruša
Kobila Zuka s vlanikom Mariom Sladom u dubrovačkoj nošnji
Bušak na predstavljanju autohtonih pasmina

PASTUSI

1431 Bavo, visina grebena 132 cm, Sinj, vlasnica Ema Listeš
Amor 622, visina grebena 122 cm, Srđ, vlasnik Ilar Paskojević
Rumienko, Pučišća, vlasnik Marko Eterović Hoje
1715 Doro, Studenci, vlasnik PROBO D.O.O.
Primorac, Gruda, vlasnik Mario Slade
1630 Dorat, Trnovica, vlasnik Ljubo Grošeta

Dalmatinski bušaci na prodaju

Kobila Cura Doruša, 10. godina, Trnovica
Pastuh Primorac, 2. godine, Gruda